уторак, 3. јануар 2017.

Darivanje ili mito?

Danas je potpuno moderno i poželjno da se naprave različite grupe na Viberu da bi nam život bio lakši, a meni se čini da mi je članstvo u jednoj takvoj grupi malo zakomplikovalo život. Da bi se lakše organizovali i razmenili informacije vezane za vreme koje naša deca provode u vrtiću, oformili smo grupu i počeli da razmenjujemo predloge i sugestije i sada moj telefon zvrcka po ceo dan. U nekoj od prepiski jedna mama pomenu da bi bilo lepo kupiti poklon vaspitačicama za novu godinu. Ali pošto smo već sakupljali novac na dobrovoljnoj bazi za vrtić da bi bilo dobro da ne kupujemo grupni poklon već da to učinimo za osmi mart a sada svako ko želi neka pokloni nešto simbolično.

Tu se meni javi taj neprijatan osećaj u stomaku, a neke lampice počeše da trepere u mojoj glavi. Znam ja sebe, taj instinkt mi se javi kada nisam sigurna u sebe i svoju odluku. Jer baš sad ne znam šta da radim? Neko reče da su vaspitačice divne i ja se slažem ali da li je to potrebno potvrditi poklonom. Od njih nije bilo nagoveštaja da bilo šta očekuju. Nekako mi to liči kao da im dajem mito za posao koji treba da rade. Roditelji  su ih doveli u nezavidan položaj. Uvek kada sam se našla u ovakvoj situaciji a bilo je to par puta, ono što sam se pitala je kako će neko da protumači taj moj poklon? Da li ću uvrediti tu osobu? Znam da su se neke uvredile i zamolile da zarad dobrih poslovnih odnosa to više ne radim. Ispoštovala sam ali danima išla sa gorčinom da sam nekog povredila ili unizila. Ali bilo je i drugačijih reakcija gde sam pomislila kako bi stvarno bilo glupo da se nisam zahvalila na takav način jer se videlo da je to bilo očekivano. Znam mnoge koji ne idu u opštinu ili dom zdravlja bez kafe i čokolade u torbi jer nikad ne znaš kada može da zatreba.

Na darivanje gledam drugačije, to se uvek odnosi na određeni krug prijatelja, rodbine i dece. Svaki put kada treba ili mislim da treba da poklonim nešto nekom ko mi nije blizak, osetim neku neprijatnost. Možda zbog straha da ću pogrešiti  i tako kod nekog stvoriti sliku sebe kakva nisam? Možda su mi usađeni obrasci darivanja kojih nisam svesna? Možda bih se ja da sam vaspitačica osećala čudno da dobijem poklon za novu godinu? Mnogo možda i za papir a kamoli za moj razum. Gde je granica posle koje poklon postane mito? Kome i kojim povodom poklanjati?

Ako odluka bude da kupim poklon, javljaju se novi problemi. Šta da kupim za tri žene različite dobi koje poznajem manje od prodavačice iz prodavnice preko puta? Ne poznajem njihovu ličnost, navike a ne bih da poklonim samo radi poklona. Kako će se osećati drugi roditelji kada budu videli poklone a oni nisu mogli da isprate taj trend? Muža nije trebalo ni da pitam jer sam ga već jednom uvalila u takvu situaciju i on mi je posle toga rekao da to više neće da radi jer se nikad gluplje nije osećao. Nije me ni pogledao samo je odsečno rekao ne.

Uvek kada se priča o ovoj temi setim se svog iskustva. Jedna baka penzionerka je htela da mi se zahvali za nešto što je bio moj posao. Isheklala mi je šustiklu. Objasnila sam joj da je strogo zabranjeno primanje bilo kakvih poklona i da bih mogla posao da izgubim. Ona na to šapatom preko stola reče da izađem do semafora ispred moje kancelarije i da će mi tamo predati da niko ne vidi. Možda sam bolje prošla od koleginice kojoj je gospođa što radi u ćevabdžinici iz torbe izvadila toplu pljeskavicu. Uradila sam ono što se od mene očekuje, bez potrebe za poklonom. Isto bih uradila za svakog jer to je moj posao.

Toliko godina su svi nešto od nas tražili, ni jedan posao nisi mogao da završiš ako nemaš vezu i ako se ne odužiš, da nam je to postalo navika, ružna navika koju je teško iskoreniti. To se može promeniti kada se promeni sistem i  kada svako bude pošteno plaćen a od roditelja i učitelja vaspitan da se ne radi za proviziju, kovertu, kafu, viski, već za platu od koje može pošteno da se živi.


12 коментара:

  1. Na žalost,koliko god ovo surovo da zvuči,za ovakvo stanje u društvu je odgovoran prost i neuk narod pa se zbog toga obično iole normalni ljudi zapitaju kuda ovo vodi.

    ОдговориИзбриши
  2. Možda ne bih rekla prost i neuk već narod koji 20 godina živi u nenormalnim uslovima i mutirao je da bi lakše preživeo ali se mutacija otela kontroli.

    ОдговориИзбриши
  3. Ja ne robujem tome. I ništa ne fali ni meni ni mojoj deci. Učiteljica nikad nije dobila cvet na kraju školske godine. Mada smo se organizovali za rođendan, jer je i ona svakom detetu poklanjala po knjižicu. Suprug se operisao bez dinara. Ja sam se dva put porodila. Častili smo babice nekom simbolikom, bombonjera, sok...I to je ok - rođenje je u pitanju. Ali i to sa merom.
    Lepo je poklanjati onda kada ti je neko drag, ali ne i zato što je na nekom položaju. Time se treba voditi.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slazem se!Vrlo se neprijatno osecam kada se namece potreba da bi nekom nesto trebalo pokloniti da bi ti nesto zavrsio.Ali imam utisak da smo u manjini!

      Избриши
  4. Mislim da je malo preterano Vaše viđenje stvari, hoću reći, previše tome posvećujete pažnju. Slažem se da im ne treba dodatno plaćati za nešto što je njihov posao. Slažem se da ih ne poznajete. Međutim, mislim da je do kulture da se obeleže datumi kao što je 8. mart i, recimo, rastanak sa vaspitačicom/učiteljicom. Druga stvar je već na njima - da li to očekuju svako malo, ili još gore - traže. Takođe bih se osvrnula na ovo što kažu da se ne bi uzimali ti pokloni da su bolje plate. Mislim da to nije tačno, jer kad razmislite, svi vole poklone. Ne može sigurno neko od tih poklona da živi. Neću ulaziti u priču o doktorima, to je baš diskutabilno. Pričam konkretno za učiteljice i vaspitačice. U svakom slučaju - zanimljiva tema i fin tekst.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno Krustina,plasila sam se da ce izgledati malo prejako jer vaspitacice su najmanje krive za ovu pricu,ali to je bio samo okidac. Nemam nista protiv 8. marta i kada je rastanak ili rodjendan uciteljici.Imam decu i kod drugih vaspitacica i to nije bila praksa ali ovo su podstakli sami roditelji.

      Избриши
  5. Dobro je sto zabrana o primanju poklona na radnom mestu postoji, ali nije svako darivanje mito. Jednom u deset godina odusevi me revnost neke osobe koja,iako je placena za svoj posao nije adekvatno nagradjena i pohvaljena za svoj trud. I tad mi tesko padne ako odbije neki cvetic, sitnicu kojom joj se zahvaljujem. Lako se provale oni koji bi da podmite jer ocekuju nesto za uzvrat, uslugu, poseban tretman, oslobadjanje od kazne. Takve ne podrzavati...no,no!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno na komentaru Dragice.Mislim da treba da osetimo sami kada je trenutak za darivanje a on je u mom slucaju bio nametnut od drugih i zato se javila dilema.

      Избриши
  6. Neki ljudi prosto imaju viska vremena i viska novca. Ako žele da darivaju, neka ih. Koja god da je vaša odluka, vaša je i ne treba da vam bude neprijatno. Ja bih lično učestvovala u poklonu za 8.mart i za rastanak i ništa više.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Nataša na poseti i komentaru. Takvu sam odluku i donela. I sve više radim na tome što ste rekli, kakva god da je odluka, moja je! Nije to uvek lako primeniti!

      Избриши
  7. Ne bih rekla da je kupovanje poklona vaspitačici mito, ali neki roditelji/ljudi imaju više pa misle da su svi kao oni da mogu da troše novac tako lako. Druga stvar je pomodarstvo ili pokondirene tikve i dok god ih mi puštamo i ne borimo se protiv ovog poremećenog sistema vrijednosti biće nam ovako.

    Lijepo se ljudima zahvaliti kada dobro i pošteno rade svoj posao. Svako to radi na svoj način, ali opet treba znati granicu prvo da ne omalovažiš i ne poniziš te ljude sa poklonom, a druga stvar da ih ne navikavaš na to pa kad ne dobiju kovertu, bombonjeru ili slično da odbiju da rade svoj posao.

    Ovo je začarani krug :) Kod nas u BiH je definisano zakonom do koje vrijednosti je poklon, a od koje počinje mito.

    Lično više osuđujem ljude koji daju mito nego ove što uzimaju. A sad ako neko baš insistira na poklonu da bi svoj posao obavio kako treba, onda fino tražiti kome se obratiti i prijaviti slučaj.

    U životu je sve prolazno pa valjda će i ovaj naš poremećeni sistem vrijednosti jednom proći!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Milice što ste ostavili ovako detaljan komentar i ja kratko mogu da kažem, u svemu se slažem sa vama.

      Избриши