субота, 20. август 2016.

Medalja ili noša?


Olimpijada je u toku, samo se priča o medaljama, jure termini kada su naši sportisti na terenu ali za nas roditelje ovo se svodi na beše nekad. Elem, počne prenos ti pred televizor a deca zuje, vrte se, skaču, viču i baš ih briga da li je finale u kajaku. Kad bolje razmislim pa i nije tako bitno, možda ću oko ponoći kad svi spavaju da ispratim u nekim vestima kakav je bio dan u Riju.

Ali kada se Olimpijada poklopi sa odvikavanjem od dragih nam Pampers pelena e onda šou počinje u pravom smislu. Dragi roditelji, ko još nije prošao ovaj period obeležavanja teritorije od stane vašeg najdražeg čeda, teško da će steći pravu sliku iz mog pisanja. Kada prvi put skinete pelenu vašem potomku i obučete mu gaćice, šokirate se činjenicom da vaše dete piški svakih deset minuta. A što je još interesantnije baš ga briga za novi nameštaj, vaše stolice, krevete, prekrivače i pokrivače, piški se po celom stanu na svim mogućim i nemogućim mestima. Bešika ne može i ne sme da čeka.

Topla preporuka je da sklonite sve tepihe i staze i da se naoružate strpljenjem jer to može da potraje i dvadesetak dana. Kupite dosta veša, bez toga ne ulazite u ovaj poduhvat. Ali da vas ohrabrim posle nekoliko dana ne piški više na svakih deset minuta već na sat vremena pa možete da stignete da pobrišete podove i dezinfikujete igračke.

I kada ste pomislili da više nemate snage i da nastavljate druženje sa još dražim nam Pampersom,  beba pokazuje nošu i slatkim glasićem oglašava da želi da svoju fiziološku potrebu obavi na civilizovan način. Trčite po nošu brže nego Bolt, samo da stignete na vreme i molite se da je konačno shvatilo poentu vašeg neraskidivog odnosa sa nošom poslednjih dana. Sedi na noši potpuno opušteno i ne vidi razlog vašeg virkanja u istu i onda stiže taj dugo očekivani trenutak. Ustaje lagano i sa osmehom vas obaveštava da je piškila. Taj trenutak sreće jednog roditelja čije dete je naučilo tako veliku stvar, podiže ga na postolje i on spušta glavu da primi tu medalju roditeljstva.

Ne bih da kvarim ali noćno druženje sa Pampersom ostaje još neko vreme, do sledeće Olimpijade za koju tek treba da se pripremite.


петак, 19. август 2016.

Kad rešiš da postaneš bloger



Misliš pa to je lako, jer svi nešto pričaju o tim blogovima i svi ih pišu.Tinejdžeri pišu blogove pa mogu valjda i ja. Kad ono tri tačke. Nije to baš tako lako. Čitaš, juriš po netu, sve kao u nekoliko koraka ali ti prvo treba prevodilac. A onda shvatiš da ti je poznavanje savremenih tendencija malo zarđalo. Linkovi te razvlače na tabove a ti kao da se malko vrtiš u krug. I tako za početak blog ti je kao mešana salatica, malo ćirilica malo latinica. Popravljam se do sledećeg puta i konačno počinjem svoju karijeru blogera a do tada prvi se mačići........